Čaj u listićima je ukusniji, zdraviji, lepšeg ukusa i arome od onog u filter vrećicama u koje se pakuje čajna prašina. Čuva se na hladnom i suvom mestu, najbolje u čvrsto zatvorenim aluminijumskim posudama. Svaka vrsta čaja priprema se na različiti način, a mnoge kulture polažu veliku pažnju pripremi i serviranju čajeva, stvarajući od ovog čina čitave rituale.
Listovi čaja (osim biljnih i voćnih) potiču iz grma zimzelene biljke Cammelia sinensis. Listovi su bogati bioaktivnim materijama: teinom, kofeinom, teobrominom, teofilinom i eteričnim uljima. Sa svakog grma čaja izdanci se skidaju nekoliko puta, a svaka berba daje drugačiji kvalitet čaja, deklarisan i na kutijama proizvodjača:

- Golden: najkvalitetniji čaj od najmlađih lisnih pupoljaka
- Orange pekoe: čaj od prvih listova izraslih posle otvaranja pupoljaka
- Pekoe: čaj od listova druge generacije
- Pekoe-souchong i souchong: čaj od listova treće i četvrte generacije
- Congon: čaj od starih, velikih, najmanje kvalitetnih listova
Razlike u organoliptičnim svojstvima čaja posledica su specifičnih tehnoloških postupaka proizvodnje:
- Zeleni čaj se suši na vazduhu, potom se obrađuje samo na pari, pa nema procesa oksidacije i fermentacije. Tako se čuva i boja čaja i njegovi dragoceni sastojci. Ovi čajevi potiču iz zemalja delekog Istoka, najviše iz Kine i Japana.
- Crni čaj se fermentiše i zbog procesa oksidacije boja mu je gotovo crna, po čemu je i dobio ime. Ovi čajevi potiču sa afričkih, indijskih i indonezijskih plantaža.
- Beli čaj je vrlo redak i ima ga samo u nekim delovima Kine. Za njega se biraju samo najfiniji mladi lisnati izdanci i pupoljci prekriveni kratkim belim paperjastim dlačicama po kojima je i dobio ime. Kada se pripremi, napitak je blago zlatkaste boje i osvežavajućeg ukusa
- Biljni i voćni čajevi se proizvode od cvetova, kore i semenja biljaka i voća. U svom sastavu nemaju kofein, pa ih mogu piti i deca. U ovu grupu spada i na stotine vrsta aromatizovanih čajeva od kojih su najpopularniji oni od jasmina, gardenije, magnolije, kamelije i ruža
Od pravilne pripreme čaja u dobroj meri zavisi očuvanje njegovih svojstava, arome i ukusa. Iako svaki čaj zahteva drugačiju tretman, osnovno je da se koristi meka voda sa malim koncentracijama hlora i kamenca. Za pripremu crnog čaja najbolje je koristiti glinenu posudu, a zelenog ? posude od porcelana i keramike. Dok ove čajeve valja ostaviti
u vodi izmedju tri i pet minuta, biljni i voćni čajevi cede se posle deset minuta.
Pripreme čaja u zemljama u kojima je on tradicionalni napitak čitavi su rituali, baš kao što je na našim prostorima kuvanje kafe. Najpoznatiji načini pripreme čaja su:
Japanski: prokuvana voda se prohladi na oko 60 stepeni i prelije se preko čaja koji u njoj odstoji tri minuta
Engleski: mera za jednu šolju je jedna kafena kašičica čaja čiji se listići preliju vrelom vodom i cede posle pet minuta
Troprst: mera za jednu šolju čaja je onoliko koliko ga se može zahvatiti izmedju palca, kažiprsta i srednjeg prsta. Preliva se prokuvanom i malo prohlađenom vodom i servira se proceđen, posle pet minuta
Čaj se može začiniti na različite načine, dodavanjem mleka, ruma, vanile ili limuna. Najčešće se zaslađuje šećerom ili medom. U Kini i Japanu pije se nezaslađen i bez ikakvih dodataka, a u Engleskoj ? po pravilu začinjen mlekom. Ma koji čaj pili, preporučuju se dve do tri šolje dnevno.
Izvor: Svet zdravlja