On prati ili ukazuje na većinu bolesti. Ali kada bolesti nema, teško je otkriti njegov uzrok. Kako izlečiti umor?

Najvažnije je razlikovati organski umor od psihičkog. Prvi ima fizički uzrok i karakteriše ga očuvanost životnog elana: „Hoću to da uradim, ali ne mogu.” On se pogoršava kako odmiče dan i delimično prolazi posle dobrog sna. Psihički umor, koji je prisutan u 80% slučajeva, karakteriše gubitak životnog elana: „Ne mogu to da uradim, a ni ne želim.”
Kada su mišići umorni
Slabost odgovara smanjenju mišićne snage. Do nje dolazi u toku fizičkog napora ili odmah posle njega. Lekar ga dijagnostikuje posle ispitivanja, ali potrebno je da obavi i neke preglede: količina mišićnih enzima, krvna slika, elektromiogram, magnetna rezonanca kičmenog stuba.
Uglavnom se razlikuju tri uzroka mišićne slabosti.
Prvi je miastenija. Tu se radi od autoimunoj bolesti, koju karakteriše hiperaktivnost imunog sistema. Do nje dolazi usled blokade prenosa nervnog impulsa do mišića. Da bi do prenosa došlo, neophodno je prisustvo određene supstance (acetilkolin). Antitela napadaju receptore te supstance i mišići se brzo umaraju.
Drugi uzrok grupiše miogene sindrome. To su bolesti koje se tiču direktno mišića, kao na primer miopatija ili miozitis (upale mišića). Na udaru su naročiti stomačni mišići, butni, kao i mišići karlice. Suprotno onome što se misli, ove bolesti nisu bolne.
I konačno, treći uzrok je nedostatak kalijuma u krvi, usled uzimanja diuretika ili usled dijareje ili povraćanja, što izaziva opštu mišićnu slabost.
Astenija, nedostatak energije
Astenija se definiše kao pad energetskog sistema organizma pri čemu je snaga volje očuvana. Razlikuju se četiri nivoa:
Umor sa gubitkom volje
Po rezultatima jednog australijskog istraživanja, od 16% osoba koje kažu da su umorne, 80% je zapravo bezvoljno. Ovo stanje se definiše kao gubitak energije, zadovoljstva i želje. Ovakvoj obeshrabrenosti, dodaju se i poremećaji karaktera i preterana nervoza. Lečenje se sastoji u ponovnom pronalaženju volje, želje i zadovoljstva, ali može, u nekim slučajevima, ličiti na terapiju u slučaju depresije.
Fibromialgija, moderna bolest?
Oduvek je medicina izdvajala psihosocijalna stanja organizma kao bolesti kojima nema pomoći. Trebalo je samo pronaći adekvatno ime. Fibromialgija ne krši pravilo. Ovo oboljenje se karakteriše kao umor, bol u mišićima i može pratiti neku inflamatornu bolest (lupus, poliartritis, lajmsku bolest). Dakle, ona se posmatra kao posebno oboljenje. Od nje pati 2,2% svetske populacije, a veći deo čine žene. Mora se priznati da su njeni mehanizmi potpuno nepoznati i da nijedna naučna hipoteza ne može da potvrdi da li se radi o pravoj bolesti ili grupi simptoma, većim delom psihosomatskih.
Autor Maja Gročić
Izvor: Stetoskop