2. septembar 2008.
Iza naslova koji sugeriše priručnike tipa “Biti srećan u sto lekcija” krije se roman o omladini za omladinu i za one koji se osećaju mladi.
Dragana Bojović je bez velikih reči, bez sentimentalnosti i bez naglašene dramatičnosti napisala urbani roman o običnim mladim ljudima. Oni imaju svoje svakodnevne egzistencijalne probleme, svoju težnju za ljubavlju i za boljim životom. Jezik je kolokvijalan, ali ne sastoji se od preobilja psovki, kako je to uobičajeno u našem filmu i delu dramske literature, mada se puritanski ne izbegavaju, ako im je u tekstu mesto.
Mlade ličnosti romana “Biti bolji” imaju potrebu za ljubavlju i za seksom, ali autorka nijednog trenutka nema nameru da zagolica svoje čitaoce nekom naglašenom komercijalnom erotikom. Ličnosti ovog romana nisu sveci, daleko od toga da muški likovi u romanu ne snevaju da odvedu devojke, pa čak i prijateljice u svoj krevet. Nije im strana ni pomisao na prevaru. Autorka ne idealizuje svoje junake. Devojke u njenom romanu teže da se udaju za one u koje su zaljubljene što je normalno, ali i špekulišu kako će to najlakše postići. Dijalog romana je životan, bez ukrasa, a psihologija ličnosti jednostavna, ali ne i eksplicitna ili sofisticirana, iako je reč o mladom obrazovanom svetu. Radnja se dešava u Novom Sadu, ali se, osim pominjanja poznatih toposa, ne insistira ni na čemu lokalnom.
Koliko poznajem ovaj sloj današnje omladine, roman “Biti bolji” je sa autorkinim osećanjem mere u svakom pogledu, istinita je slika o njima. Kao takav roman će biti zanimljiv mladima, kao njihova slika i priča o onom što iz dana u dan doživljavaju i osećaju. Ovaj roman nema pretenzija da bude socijalan ili politički angažovan. Ni na jednom društvenom problemu se ne insistira. U romanu nema, kao u našim filmovima mafijaša, narkomana, svodnika. I upravo takav je autentični isečak iz života naše buduće srednje klase. U njemu se s jedne strane ništa i niko ne idealizuje, a s druge strane život ne slika mračnim bojama. Ta uravnoteženost, osećanje mere i tečan stil s razlogom obećava da će ovaj roman najverovatnije biti veoma čitano štivo kako među mladima tako i među pripadnicima svih ostalih generacija.
Jovan Ćirilov, Maj 2008.
Izvor:
Magazin Poslovna Žena