Današnji standardi lepote su žešći nego ikad - ako se ne uklapamo u kalup, s nama nije nešto u redu. Pokušavajući da se prilagodimo standardima, često brigu o sebi poistovećujemo s održavanjem spoljašnje lepote neretko ugrožavajući vlastito zdravlje.

Vrlo često ignorišemo brigu o sebi ili se brinemo tek kad nešto s našim telom nije u redu – tada, poput pokvarenog automobila, odlazimo na "popravke", uređujemo, zatežemo, oduzimamo ili dodajemo. Mnoge od nas traže savet od muškaraca, misleći da oni bolje razumeju kako funkcioniše naše žensko telo, negirajući jedinstvenu žensku mudrost. Pouzdajemo se u raznorazne preparate i proizvode, konzumiramo aditive u prehrani misleći da nisu štetni za naše zdravlje – da jesu ne bi bili na policama naših prodavnica.
Tako neprestano brigu i odgovornost za svoje zdravlje smeštamo negde izvan nas i nismo svesne šta zaista znači brinuti o sebi. Prvi korak je napraviti zaokret i zauzeti aktivan stav prema sebi.
Aktivan pozitivan stav prema sebi
Mlade žene se danas sve češće susreću s anoreksijom, bulimijom i sl., ali ovi poremećaji nisu središte problema, oni su posledica - uzroci počinju puno pre manifestacije poremećaja. Razmotrimo, npr. kako se odnosimo prema starijim ženama i kojim se izrazima za njih koristimo u našoj kulturi – ovaj odnos negira respekt prema iskustvu i mudrosti koja dolazi s godinama. Imperativ za žene je izgledati mlađe, a poznato je da muškarci "dobijaju na vrednosti" s godinama. Osim što je potrebno izgledati što mlađe, poželjno je izgledati u skladu s društveno postavljenim standardom lepote: mlada, vitka, visoka, porculanskog tena... – kao retuširane fotografije s naslovnih strana magazina. Takav strašan pritisak koji je prisutan u različitim segmentima veoma utiče na stvaranje slike o vlastitom telu. Ako zatvorimo oči i probamo prizvati sliku koju imamo o svom telu, žene se uglavnom zadržavaju na određenim problemima: "Imam veliki nos", no pitanje je u odnosu na koga. Kako kad smo svi različiti? U odnosu na koga imamo tu sliku o sebi koju imamo? U odnosu na standarde koje nam postavljaju ostali. Poznato je da milioni devojčica odrastaju u uverenju da je lutka Barbi ideal lepote dok je ona zapravo karikatura ženske lepote pa bi u stvarnosti, zbog svojih proporcija, hodala četveronoške (visoka, premala stopala, uzak struk).
Svi znamo da stres negativno utiče na naše zdravlje i znamo prepoznati razloge koji ga uslovljavaju, ali nismo svesni da je najstresnija za žensko zdravlje upravo slika o samoj sebi. Mi svaki dan živimo s tom slikom, što smo nesigurnije, što manje volimo tu sliku to je ona veći teret, veći stres. Upravo ta slika utiče na to što kupujemo, koje namirnice konzumiramo, na kojim smo dijetama, zašto se podvrgavamo estetskim zahvatima... Prilagođavanje standardima zahteva usklađivanje prema spolja (želim izgledati kao...), a ne prema unutra, ono zahteva menjanje suštine onoga ko i šta jesmo, a to je nemoguće.
Nužno je, dakle, napraviti taj zaokret: uskladiti se i zauzeti aktivan stav prema sebi, biti aktivna prema unutra. Pitanje koje moramo postaviti jeste gde i kako su nastali problemi i kako mi moramo početi taj put brige o sebi. Medicina nam može pomoći pri hitnim intervencijama, no ona nam ne pomaže da održimo svoje zdravlje. Ono što će nam pomoći i od čega zavisi naše zdravlje je ono što svakodnevno radimo.
U kojim segmentima života možemo napraviti izbore koji će voditi ka zdravlju i pozitivnoj slici o sebi? Kako dišemo je naš izbor, šta jedemo, šta pijemo je naš izbor, šta radimo sa svojim telom je naša lična stvar. S druge strane, komunikacija, nasilje, ljudi oko nas nisu samo pod našim uticajem. Uticajem na ono što svaki dan radimo stičemo ljubav prema sebi, sigurnost. Ako počnemo voleti sebe onakve kakve jesmo velika je mogućnost da nas i okolina tako doživljava, ili ćemo joj barem dati puno manje prostora da manipulira i utiče na nas.
Ishrana i zdravlje
Briga o sebi mora polaziti od našeg zdravlja i naših potreba. Ishrana je vrlo važna, ali to nikako ne podrazumeva nezdrave dijete. Mučenje lošim dijetama i preparatima nije put zdravlja. Višak kilograma predstavlja težnju da se telo zaštiti, potrebu za osećajem zaštićenosti. Dijeta je lovljenje standarda, gde je cilj postići standardnu vitkost. Umesto toga, trebamo govoriti o individualnoj vitkosti – da se osećamo dobro, da imamo energije – što je pitanje brige o sebi, zaokret prema unutra, a ne lovljenje spoljašnjih standarda. Kad jačamo samopouzdanje, ljubav prema sebi, ne treba nam zaštita jer se dobro osećamo, postižemo ravnotežu sa samom sobom, odnosno individualnu vitkost.
Izgled mora biti posledica, ne uzrok. Kad smo dobro, kad smo zdrave, mi zračimo lepotom.
Kada govorimo o hrani, bitno je reći da višak kilograma često ne uzrokuje količina nego kvaliteta namirnica, način i vreme jedenja.
Danas na policama trgovina imamo namirnice vrlo diskutabilnog kvaliteta: rafinirani proizvodi, masnoće, beli šećer, koji predstavljaju najveće probleme pri stvaranju zdravlja. Ne donose nam ništa osim nepotrebnih viškova i usput kradu organizmu potrebne supstance, najčešće kalcijum.
Autor: Jadranka Boban Pejić
Izvor: Makronova