Kao nasukana kamena lađa, u središnjem delu Budvanske rivijere "usidrio" se Sveti Stefan. Nekadašnje ribarsko seoce se u spisima prvi put pominje 1442.
godine, kada je jedan deo Paštrovića, pod vođstvom Radića Paštrovića i njegove braće, iz tvrđave blizu morske obale pružio otpor Stevanu Vukčiću, bosanskom velikom vojvodi, koji je tada pridobio Crnojeviće i ovladao Gornjom Zetom.
Od 1960. je svetski poznat grad-hotel sa komfornim vilama i apartmanima. Prema jednom predanju, Paštrovići su naseobinu sagradili blagom otetim od Turaka u 15. veku. Stolećima kasnije, Sveti Stefan bio je i sediste Paštrovića, a gde je zasedao i odluke donosio i njihov sud zvani bankada. Ova tradicija se održala do danas.
Baveći se uglavnom ribarstvom i maslinarstvom, nekadašnji žitelji, terani tegobnim životom i oskudicama su napuštali ostrvo. U potrazi za boljim životom kretali su u pravcu Carigrada, a kasnije do Amerike i Australije. Kraj drugog svetskog rata ostrvo je dočekalo gotovo pusto. Zahavaljujuci ideji istaknutih crnogorskih slikara, poput Lubarde i Milunovica, grad-hotel je svoje prve goste primio pre četrdeset godina. Ubrzo dobija i titulu jednog od najekskluzivnijih letovalista na svetu. Državnici, visoki političari, industrijalci, filmske zvezde, vrhunski sportisti, uglavnom su njegova klijentela.
"...Kao da sam se vratila u grad iz najlepše bajke mog detinjstva", kazala je za vrijeme jedne svoje posete Svetom Stefanu italijanska filmska diva Sofija Loren.
Izvor: Visit-Montenegro