Uske uličice, fascinantni trgovi, crkve, palate i neverovatne priče, glavni su adut Kotora
Ali, umesto peščanih plaža, naići ćete na male, ali funkcionalne betonske molove
Za postanak Kotora vezuju se mnoge legende. U jednoj od njih se kaže: „Grčka vila Alkima, koja je stanovala u pećini Vilnici iznad današnjeg grada, savetovala je da se grad ne gradi na brdu kako su to nameravali tadašnji
doseljenici. Morska obala treba da bude vaš stan, jer vam bez mora nema života. Na brdu nema brodu pristaništa ni konju poilišta."
Iz rane istorije ovog naselja poznato je da je ono već u 6. veku naše ere imalo episkopsku baziliku sa krstionicom, da su početkom 9. veka donesene iz Carigrada mošti mučenika Sv. Trifuna i sagrađena prva crkva tipa martirija, koja je preživela najezdu Saracena sredinom 9. veka i napad makedonskog cara Samuila krajem 10. veka. Kotor od sredine 11. veka otpada od vizantijske vlasti i postaje jedna od prestonica vladara slovenske države Duklje u neposrednom zaleđu, ali je sredinom 12. veka opet sedište vizantijskog namesnika, duksa Dalmacije i Duklje. Grad se toliko razvijao da počinje gradnja velike katedrale, po uzoru na romanske bazilike, u koju se prenose mošti i kult gradskog zaštitnika Sv. Trifuna.
Krajem 12. veka Kotor ulazi u sastav države Raške pod dinastijom Nemanjića i tokom naredna dva veka doživljava najveći ekonomski i kulturni procvat.
Tako je 1195. godine sagrađena živopisna crkva Sv. Luke, jednobrodna građevina sa kupolom mešavina romanskog i vizantijskog stila. Godine 1221, na temeljima starohrišćanske bazilike, sagrađena je nova crkva Sv. Marije od reke, sa krovom i kupolom od kamenih ploča, u kojoj su nađene freske zadivljujuće lepote. Tada je građena i crkvica Sv. Martina (danas Sv. Ane). U 14. veku su bile oslikane freskama i crkve Sv. Nikole, koja je pripadala bratovštini mornara, čiji su ostaci uklopljeni u zid jedne obične kuće i crkve Sv. Jakova kod gradske Lođe, čiji su temelji označeni u pločniku glavnog gradskog trga.
Nakon raspada srpskog carstva pred prodorom Turaka, za Kotor počinje nemiran period ispunjen treženjem moćnog zaštitinika, i to najpre ugarskog kralja Ludovika, pa bosanskog Tvrtka I, koji je 1382. godine osnova grad Sveti Stepan (današnji Herceg Novi). Izložen stalnim napadima Balšića, Crnojevića, te Sandalja Hranića, Kotor biva prinuđen da se prikloni Veneciji 1420. godine. Mletačka vlast polako ukida privilegije koje je Kotor uživao, a Turci zauzimaju okolne teritorije što je uslovilo jačanje bedema oko urbanog jezgra i na brdu Sv. Ivan.
Kotor su kroz istoriju nekoliko puta pogađali katastrofalni zemljotresi i to: 1539, 1564. i 1582. U kataklizmi 1667. godine srušene su dve trećine graditeljskog fonda. Tada se težište pomorstva prebacuje u Perast, smešten nasuprot tesnaca Verige.
Izvor: Press