Komentara (1)
Pregleda (17)
U našoj zemlji zvanično boravi oko 68.000 stranaca, ali svega 2,5 odsto je tražilo radnu dozvolu tokom 2007. godine, što znači da većina državi ne plaća porez na zaradu.
Država ostaje „kratka" za 14 odsto poreza na plate stranim državljanima koji ovde rade.
Svega 1.721 radna dozvola izdata je stranim državljanima prošle godine, a kako u Srbiji posluje oko 9.000 firmi sa stranim kapitalom u kojima je nesumnjivo zaposlen veliki broj stranaca, ispada da oni rade na crno i državi ne plaćaju porez na plate. To znači da se ilegalno tržište rada u Srbiji ne svodi na sezonske radnike iz Rumunije u pograničnim područjima, kao ni na Kineze na pančevačkom buvljaku, već prikriva i izvestan broj uspešnih menadžera i poslovnih ljudi koji mesečno zarađuju i po nekoliko hiljada evra, a ne plaćaju porez na zaradu.
Da većina stranaca radi na crno, govore i zvanični podaci Ministarstva unutrašnjih poslova. U Srbiji privremeni ili stalni boravak trenutno ima oko 68.000 stranaca, ali iako većina posluje, radnu dozvolu ima svega 2,5 odsto. Tako naša država ostaje „kratka" za 14 procenata poreza na plate, dok stranci često taj porez plaćaju u matičnoj državi, jer su tamo prijavljeni kao zaposleni.
Stranci među najmoćnijima
U „gastarbajtere" u Srbiji ubrajaju se i neki od najmoćnijih ljudi u zemlji. Tako se među njima, recimo, nalaze i Staj Erik Velan, generalni direktor „Telenora" i predsednika Saveta Stranih investitora u Srbiji, zatim Ričard Vič, generalni direktor „Ju-Es stila" Srbija i Oliver Regl, predsednik izvršnog odbora „Rajfajzen banke". Tu su i Skip Bornhiter, generalni direktor Duvanske industrije Niš i Stefanos Vafidis, generalni direktor „Koka-Kole" za Srbiju.
Tako iako prema zvaničnim podacima MUP-a u Srbiji ima gotovo 5.000 kineskih državljana, a prema nezvaničnim procenama čak i desetine hiljada, od kojih najveći deo u Srbiji radi, prošle godine je Nacionalnoj službi za zapošljavanje samo 17 kineskih državljana zatražilo dozvolu za rad.
Veliki problem za državu
Radovan Ristanović, direktor Inspektorata za rad pri Ministarstvu za rad i socijalnu politiku, kaže da rad „na crno" predstavlja veliki problem za srpsku privredu.
- Poslodavci koji posluju sa neprijavljenim radnicima predstavljaju nelojalnu konkurenciju onim poslodavcima koji legalno rade - objašnjava Ristanović i ističe da Inspektorat konstantno radi na preusmeravanju tog rada u legalne tokove.
Porez na zaradu u Srbiji, inače, u ime svakog zaposlenog uplaćuje njegov poslodavac, a stopa tog poreza iznosi 14 procenata.
U Crnoj Gori problem regulisanja položaja stranih radnika rešen je donošenjem Vladine uredbe o angažovanju nerezidentnih radnika donete 2006. godine koja predviđa da poslodavac dnevno za svakog unajmljenog stranog radnika u budžet uplati 2,5 evra. S obzirom na to da je te godine u Crnoj Gori registrovano gotovo preko 45.000 stranih radnika, lako je zaključiti da je naš južni sused zaradio nekoliko stotina hiljada evra na stranoj radnoj snazi.
Dragica Ivanović iz filijale za zapošljavanje Beograd kaže da je najviše dozvola za rad izdato u glavnom gradu.
- U protekloj godini, na teritoriji Beograda izdato je 1.248 rešenja o zasnivanju radnog odnosa sa strancima, a šest zahteva je odbijeno. Najveći broj tih zahteva izdat je službenicima stranih banaka i društvima sa ograničenom odgovornošću - kaže Ivanović i dodaje da je uglavnom reč o menadžerima koji su već radili u drugim zemljama, pa su sada došli da rade u Srbiji.
Tako je, recimo, austrijskim državljanima prošle godine u Beogradu izdato samo 12 radnih dozvola, dok je Nemcima u istom periodu izdato 15 takvih dozvola.
Položaj stranih radnika u Srbiji je, inače, regulisan Zakonom o uslovima za zasnivanje radnog odnosa sa stranim državljanima, koji je donet 1978, a dopunjen i izmenjen 1989. godine. Taj zakon je, prema njenim rečima, zastareo i nije prilagođen današnjoj situaciji.
Zakon zastareo
- Aktuelni zakon nije adekvatan, u smislu da ne reguliše neke nove situacije. Na primer, veliki problem nastao je otcepljenjem Crne Gore, tako da mi još uvek ne znamo kako da tretiramo državljane Crne Gore u Srbiji. Takođe, imamo nejasnu situaciju kod radnika koji rade za kompanije koje nemaju zvanično sedište u Srbiji - kaže Dragica Ivanović i dodaje da su to uglavnom ljudi starosti od 31 do 40 godina sa visokom stručnom spremom.
Zastareli zakon omogućava poslodavcima da iskoriste brojne „rupe" i izbegnu plaćanje poreza za zaposlene strance.
Iako pojedine zemlje godišnje propisuju broj stranaca koji mogu da dobiju radnu dozvolu, u Srbiji je jedino ograničenje prednost domaćih radnika nad stranim sa istim kvalifikacijama. Takođe, prema aktuelnom zakonu, ne postoje vremenski rokovi na koje se radna dozvola izdaje - ukoliko je stranac u Srbiji angažovan na nekom poslu koji traje dve godine, radna dozvola će biti izdata na taj rok.
Nenad Milosavljević
Izvor: BIZNIS