7. avgust 2008.
Zahvaljujući razvoju informacione tehnologije rad na daljinu, van tradicionalnog kancelarijskog prostora, je postao moguć. Koristi od ovakvog oblika rada su višestruke kako za zaposlene tako i za poslodavce.

Rad na daljinu povećava mogućnost zapošljavanja naročito za one koji imaju porodične obaveze i koji žive u mestima udaljenim od velikih gradova. Zatim, ovaj oblik rada ima potencijal da smanji saobraćajne gužve, omogući regionalni razvoj i pomogne zaposlenima da uspostave balans između profesionalnog i privatnog života.
Rad na daljinu je već uspostavljena radna praksa u nekim zemljama koja će verovatno postati sve prisutnija i značajnija u narednih nekoliko godina. U današnjoj eri kompjutera i Interneta rad na daljinu je postao nešto što većina firmi može da priušti sebi. Ovaj oblik rada je naročito interesantan i može biti čak i vitalan za mala i srednja preduzeća koja su u razvoju.
Prednosti za poslodavce se ogledaju u mogućnosti da dopru do većeg broja kandidata jer nisu geografski limitirani, u smanjenim kancelarijskim troškovima jer ne moraju da obezbede mesto rada, u povećanom zadovoljstvu zaposlenih, smanjenoj fluktuaciji radne snage, a sve to ima za rezultat povećanu produktivnost.
Zaposleni ostvaruju uštedu u vremenu jer ne moraju da putuju na posao i na taj način uspostavljaju balans između profesionalnog i privatnog života.
Pri uspostavljanju rada na daljinu međusobni odnos poslodavca i zaposlenog treba da bude definisan ugovorom o radu.
Ugovor o radu sa zaposlenim na daljinu ima svoje specifičnosti.
Pre svega to je definisanje udarnog radnog vremena kada je zaposleni dužan da radi i da bude dostupan i na raspolaganju poslodavcu.
Takođe, zaposleni mora da bude upoznat po kom osnovu može da kontaktira svog pretpostaljenog kao i firmino osoblje.
Treba definisati i u kojim slučajevima poslodavac ima pravo pristupa u kuću zaposlenog.
Ako zaposleni koristi sopstvena sredstva rada treba utvrditi koliko će mu firma plaćati na ime amortizacije. I ostala prava zaposlenog na nadoknadu troškova treba da budu regulisana, pre svega tu se radi o troškovima koji nastaju po osnovu rada, a pre svih to su troškovi komunikacije.
Posebno je važno da procedure sigurnosnog obezbeđenja opreme i podataka budu precizno definisane u ugovoru o radu (pristup firminoj bazi podataka i aplikacijama i bezbednosna sigurnost informacija, redovna izrada beck up varijanti, redovno ažuriranje anti-virusnih programa, izbor Internet servisnog provajdera koji može da obezbedi da je materijal koji se šalje i prima putem Interneta slobodan od virusa i dako dalje).
Poslodavac je dužan da obezbedi zaposlenom potrebnu opremu, ako drugačije nije dogovoreno, i u tom slučaju je dužan da je instalira i održava. Novčana vrednost opreme treba da bude precizirana u ugovoru.
Takođe, poslodavac je odgovoran i za primenu mera zaštite na radu i u tom smislu mora da izvrši uviđaj u kući zaposlenog i proceni moguće rizike.
Pored svega navedenog poslodavac se suočava i sa izazovom kako da one koji rade na daljinu integriše u život organizacije, što je od izuzetnog značaja jer je potencijalna izolovanost tamna strana medalje zbog koje mnogi posle izvesnog vremena odustaju.
Zaposleni na daljinu mogu da:
- rade puno radno vreme ili pola radnog vremena
- podele radno vreme između rada kod kuće i rada u firmi
- budu mobilni i da svoju kuću koriste kao administrativnu bazu.
Inače, zaposleni na daljinu imaju ista prava na osnovu rada kao i oni koji rade u tradicionalnom kancelarijskom okruženju, jer rad na daljinu nije ništa drugo do promena lokacije rada.
Izvor:
trust-hr.com