Odnosi s javnošću vrlo su kompleksna oblast najdirektnije povezana sa komunikacijama. Obzirom na činjenicu da je u stvari sve onako kako ga iskomuniciramo (a ne onako kako zapravo jeste) dolazimo do zaključka da onaj ko zna da komunicira i poznaje alate za tu namenu, u stanju je da samostalno ili sa „saučesnicima“
kreira stavove okruženja, šire javnosti pa i stavove javnog mnjenja i globalne istine! Vrlo moćna struka!
U PR-u komunicira se sa raznim javnostima u zavisnosi od cilja koji nameravamo da ostvarimo: sa lokalnom zajednicom, Vladom, medijima, klijentima, donosiocima odluka itd. Pa tako imamo Press relations, Governmant relations, Industry relations... Međutim, meni su nazanimljivije dve, po malo senzacionalističke i vrlo moćne, oblasti PR-a: lobiranje i spinovanje. O lobiranju ne znam mnogo, obzirom da iskustvo i poznanstva stvaraju lobiste u krugovima ozbiljnih interesnih zona, a čitav „posao“ je uvek pod gustim velom tajne. Što se spinovanja tiče, pisano je dosta. Pojedine teme su banalizovane, što se nadam da neće biti slučaj sa ovom. U svakodnevnom životu putem domaćih i stranih medija, često smo svedoci vešto uspinovanimh priča, koje se „zavrte“ i privuku interesovanje javnosti u željenom roku, uz održavanje pažnje dodavanjem novih pikantnih detalja.
Osećam se loše kada me neko obmanjuje, i kad su banalne stvari u pitanju a kamoli kada se radi o globalnim (ne)istinama koje, skromno je reći vređaju moju inteligenciju. „Dolaze bolji dani“, „Na dobrom smo putu“, „ Raste standrad“ primeri su iz bliske prošlosti. Podsetiću vas na aferu „Pancir“, ubistvo na Topčidaru, Aferu „Kofer“, Aferu Bodrum, Salford i monopol na cenu mleka i mnoge, mnoge druge. Šta se zapravo dogodilo? Najbolji način da sahranite lošu vest je da plasirate, da putem insajderskih aktivnosti poturite, ili stvorite lošiju vest. I tako, lagano, postajemo žrtve afera u igrama bez granica bez adekvatnog epiloga za ma koju od njih.
Tekst u celini pročitajte ovde
Izvor: Blog Dragane Đermanović