3. april 2008.
U svakodnevnom životu često smo svedoci, ali i učesnici konflikta. Konflikti su svuda oko nas. Mogu da nastanu na različite načine, a takođe i uzroci zbog kojih ulazimo u konflikt mogu biti različiti. Ovo je logična posledica samog načina na koji je ljudski život uređen. Naime, razni oblici socijalne interakcije u kojoj se svakodnevno nalazimo dovode do uočavanja različitosti između nas i drugih, ali i do sličnosti u željama i na mnogim drugim poljima. Bilo da mislimo drugačije od neke osobe, bilo da imamo neka drugačija osećanja ili možda želimo neku stvar koju želi i druga osoba, sve te situacije mogu da dovedu po potencijalnih neslaganja i sukoba.

Uzroci konflikta, nažalost, mogu da se baziraju i na iracionalnim osnovama, kao što su pripadnost različitim etničkim, rasnim, polnim ili socijalnim grupama.
U školi se takođe javljaju sukobi odnosno konflikti. Oni mogu da nastanu između raznih aktera - nastavnika, učenika, učenika i nastavnika, nekih grupa u školi i sl.
Tehnika koja nam pomaže da bolje shvatimo suštinu konflikata, ali i da lakše izlazimo sa njima na kraj, zove se medijacija.
Reč medijacija znači posredovanje, odnosno ono što se javlja i deluje u nekom procesu. Pri tome se najčešće misli na posredovanje idejama u različitim vremenskim sekvencama. Ono se odnosi i na pozicioniranje u sredini.
U našem slučaju, način da se konflikt reši i da se prevaziđu nesporazumi koji postoje je upravo medijacija.
Kada govorimo o medijaciji, mislimo na tehniku u kojoj se neka treća osoba pojavljuje i postaje posrednik između sukobljenih strana. Osoba koja se nalazi u ulozi medijatora pokušava da konfliktu priđe na konstruktivan način i da dođe do rešenja koje bi zadovoljilo sve strane u sukobu.
Zbog toga je jako bitno da je medijator sposoban da definiše problem koji je uzrok konflikta, da pokuša da omogući stranama u sukobu da saslušaju jedna drugu i da pronađe adekvatno rešenje problema.
Sama medijacija omogućava nam da promenimo način dosadašnjeg života u školi, odnosno da promenimo način rešavanja konflikta koji se do sada upotrebljavao. Ona nam omogućava i da slobodno razvijemo svoju ličnost tako što ćemo naučiti da saslušamo druge, ali i da sami budemo saslušani.
Umesto da razvijamo bes koji se nalazi u nama i mržnju koja može da se javi, možemo da razvijamo empatiju za drugu stranu, kao i mogućnost razumevanja i dogovora. To doprinosi da bolje čujemo sami sebe, odnosno da razumemo sopstvene potrebe i osećanja.
Da bi se neka osoba bavila medijacijom, potrebno je da prođe kroz neki od seminara na kojima se daju osnovne informacije o konfliktima, komunikaciji, posredovanju i dr.
Vršnjačka medijacija predstavlja medijaciju u kojoj sami učenici uzimaju ulogu medijatora. Naime, učenici koju prođu edukativne seminare i koji se obuče za primenu medijacionih veština mogu uspešno da posreduju u sukobima koji se javljaju u njihovoj kako školskoj tako i široj sredini - između njihovih vršnjaka, ali i na relaciji učenik-nastavnik ili učenik-roditelj.
Dosadašnje iskustvo je pokazalo da mlade osobe mogu da budu vrlo produktivne kao posrednici u sukobu, da mogu uspešno da razumeju konflikt i da približe različite stavove strana koje su u sukobu.
Dobre strane vršnjačke medijacije su brojne. Na primer, učenici postaju aktivni u rešavanju problema koji se javljaju u njihovom okruženju, uče se pozitivnim načinima rešavanja konfliktnih situacija i spremnije preuzimaju odgovornost, tenzija između učenika i nastavnika se smanjuje a sam odnos poboljšava, nastavnici više nisu toliko zaokupljeni rešavanjem svakodnevnih problema, posebno onih koji se javljaju između učenika.
Pored ovih, postoje i druge prednosti, ali ostavljamo ih da ih sami otkrijete koristeći ovaj model u vašoj školi.
Tekst preuzet iz knjige "Vršnjačka medijacija - od svađe slađe", izdavač: Kancelarija nemačke agencije za tehničku saradnju - GTZ
Izvor:
pedagog.org.yu